31
мај
Usmeravanje pažnje u šumi
Usmeravanje pažnje u šumi se oslanja na svesno angažovanje svih čula koje nam omogućava da se povežemo sa prirodom i psihički stabilizujemo. Boravak u šumskom okruženju prirodno smanjuje nivo kortizola i prebacuje naš autonomni nervni sistem sa simpatičkog („bori se ili beži“) na parasimpatički („odmori se i oporavi“) režim.
Usmeravanje pažnje u šumi kroz jednostavne korake
Prvi korak je selektivna vizuelna pažnja (fokus na detalj naspram celine). Šuma nam pruža širok kadar, i možemo posmatrati kako se krošnje drveća njišu na vetru ili način na koji svetlost prolazi kroz lišće. S druge strane, možemo raditi i obrnuto: svesno biramo jedan objekat (npr. tekstura kore drveta, struktura lista, pukotina na kamenu) i analizirati njegove detalja tokom 60 sekundi. Ova vežba deluje kao sidro za lutajući um.
Drugi korak je podsticanje taktilnog kontakta i somatske svesnosti. Bitno je da ostvarimo kontakt sa podlogom na prirodan način. Na primer, možemo praktikovati svesno hodanje (sporo, peta-prsti) gde se pažnja usmerava na pritisak stopala o tlo, korenje i neravnine.
Treći korak je fizički dodir. Možemo dodirivati različite teksture (hrapava kora, meka mahovina, hladna zemlja) i tako vratiti fokus u sadašnji trenutak i telo, prekidajući proces ruminacije (preteranog razmišljanja).
Četvrti korak je olfaktorna stimulacija. Šumski vazduh je bogat fitoncidima (antimikrobnim jedinjenjima koje biljke luče). Svesno, duboko disanje (npr. udah 4 sekunde, izdah 6 sekundi) sa fokusom na miris vlažne zemlje, borovih iglica ili smole direktno stimuliše limbički sistem, odgovoran za emocije i pamćenje.
Peti korak je auditivna stimulacija. Možemo se fokusirati na duvanje vetra, cvrkut ptica, zvukove u daljini. Nakon toga, možemo preusmeriti pažnju na zvuk sopstvenih koraka, krckanje grančica pod nogama ili insekte u blizini. Prepoznavanje ritma prirode je važno jer umiruje moždane talase i smanjuje napetost.
Svi ovi koraci dovode do značajnih psiholoških benefita. Za razliku od urbanog okruženja koje zahteva usmerenu, naporno održavanu pažnju (izbegavanje saobraćaja, čitanje reklama, filtriranje buke), šuma nudi stimuluse koji privlače pažnju bez napora. To omogućava prefrontalnom korteksu (delu mozga zaduženom za izvršne funkcije i donošenje odluka) da se u potpunosti regeneriše.
Usmeravanje pažnje u šumi iz ugla psihologije
U urbanom i digitalnom svetu, pažnja nam je stalno usmerena na nerealne standarde simetrije, mladosti i uspeha. Šuma nudi potpuno drugačiju perpektivu i omogućava nam da uočimo, a zatim i vrednujemo estetiku nesavršenstva.
Možemo svesno prebaciti fokus na funkcionalnu nesavršenost koja je sveprisutna i neuništiva u prirodi. Postoji drveće koje je krivo, asimetrično, oštećeno ali i dalje živo, stabilno i vrši svoju funkciju u ekosistemu. Usmeravanje pažnje u šumi na ove pojave nas podseća da kroz pukotine ulazi svetlo i da je nesavršenost zapravo deo prirode, kao i nas.
Spomenimo kognitivno restruktiriranje: kroz posmatranje prirodnih fenomena, polako učimo da integrišemo sopstvene slabosti, ožiljke i traume. Pažnja se pomera sa aspeka „kako izgledam i da li sam slomljen“ na aspekt „kako opstajem i rastem uprkos svemu“. Drugačija perpektiva nam omogućava da se osnažimo i negujemo rezilijentnost.
Šuma budi primarne, arhetipske slojeve psihe. Ona može biti i mesto tajne, avanture (šuma iz bajki), ali i mesto suočavanja sa nepoznatim (mrak, divljina). Možemo biti vođeni čistom radoznalošću, bez cilja i strukture, baš onako kako dete istražuje svet. Pronalaženje „skrivenih mesta“, sakupljanje „blaga“ (čudnih šišarki, kamenčića) je više od igre. Na ovaj način stupamo u kontakt sa svojim slobodnim, kreativnim delom ličnosti koji je često zanemaren. Kada smo stalno pod pritiskom odraslih uloga i odgovornosti može se desiti da zanemarimo ovaj podjednako važan deo svog bivstvovanja.
Sa psihološkog aspekta, šuma ne leči sama po sebi zato što je lepa. Ona leči zato što nam dopušta da budemo prisutni bez osuđivanja. Priroda ne evaluira, ne postavlja zahteve i ne traži rezultate. Taj doživljaj bezuslovnog prihvatanja od strane okruženja je osnova svake psihološke promene.
Marija Žmukić, Msc klinički psiholog
060/411-99-79
